Danas se vozim u autu i shvatim koliko sam sretna.
Dobra glazba na radiju, vjetar u kosi, osjećaj slobode i bezbrižnosti.
Svijet se svakim danom otvara predamnom kao školjka.
Mislim da nikada u životu nisam bila sretnija.
Samo kada bih znala u tome uživati.
Uvijek kada se ovako osjećam mislim: a što se sada može dogoditi što će mi to pokvariti. Hoću li prekinuti s dečkom, hoće li mi netko umrijeti ili razboliti se, hoću li upropastiti posao............
Možda je to mudrost, iskustvo, poznavanje svijeta i života u kojem se dobre stvari uvijek izmjenjuju s ružnim.
Možda je to samo moj strah i uvjerenje da će manje boljeti ako ružne stvari dočekam spremna, bez iznenađenja.
Nema očekivanja, nema razočaranja, deviza je s kojom sam dugo živjela.
PIše mi jedna draga žena na mail da moram naučiti igrati se i uživati.
Život nakon očeve smrti mi sve više liči na to.
Učenje života.
Iznova i na drugačiji način.
Danas se tako vozim ja autom, dobra glazba na radiju, i shvatim koliko sam sretna.
Pobjegla sam od svega, od malene, zadrte sredine koja me sputavala, od loše obitelji, od loših muževa, alkoholizma, od sebe negativne same.....
I evo me, uživam u životu kao nikada do sada.
Imam svoj podstanarski stan, farbam namještaj, ljubim se sa svojim dragim, žnjaram svoje mačke......
Bez osjećaja krivnje i straha.
Kada pomislim na sebe i na svoj život, ovakav, kakav je sada, na licu mi lebdi smiješak.
Samo da mi to nešto ne pokvari :)