Kada dijete nije dijete? Kada to dijete živi s alkoholizmom. Jeste li i vi bili jedno od te djece? Izgledali ste kao dijete, oblačili ste kao dijete....ali niste imali onu glavnu dječju karakteristiku: bezbrižnost. Često ste preuzimali ulogu roditelja mlađoj braći i sestrama, a brige i neizvjesnost svakog trenutka koji je dolazio oduzeli su vam svu radost djetinjstva.

Što se to događa u alkoholičarskim obiteljima?
Sve njihovi članovi su duboko potreseni bolešću koja vlada jednim ili više njihovih članova. Kućom stalno vlada atmosfera tjeskobe, a ukućani nikada ne znaju kada će se dogoditi sljedeći ispad ili neugodni incident. Kada dijete dolazi iz škole kući, nikada ne zna u kakvom stanju će zateći roditelja. Kada je trijezan, bolesni roditelj je često pun ljubavi i nježnosti, nasmijan; pijan se pretvara u monstruma, gotovo neljudsko biće koje je spremno izgovoriti najstrašnije stvari, optužiti dijete i za najmanju sitnicu, napasti ga, udariti. Dijete stalno hoda po ljuskama jajeta i boji se i najmanjeg krivog koraka jer on može potaknuti i višesatnu verbalnu tiradu. U takvim obiteljima, drugi roditelj je često toliko preokupiran suprugovom bolešću da se i ne može posvetiti djeci; stalno je umoran i razdražljiv, emocionalno nedostupan gotovo kao i alkoholičar. Djeca ga često manje vole od roditelja alkoholičara jer mu predbacuju inertnost i činjenicu da ih ne zna obraniti od napada.

Dijete se povlači u sebe, u svoju ljušturu. Svi ti osjećaji su tako jaki da ih mora potpuno zanijekati kako bi upće preživjelo. Često, dok sluša viku i lomljenje stvari u kući zavlači glavu u jastuk i vršti u njega: Hoće li ovo ikada prestati? Mašta o odlasku od kuće i to je jedino što život čini podnošljivijim.

Djeca alkoholičara teško sklapaju prijateljstva. Nikada ne znaju je li sigurno dovesti prijatelja doma i hoće li zateći roditelja onesviještenog na podu blagovaonice. Takva djeca često su povučena i druga djeca u razredu ih i ne primjećuju. No mogu preuzeti i sasvim drugačiji obrambeni stav, te postaju razredni lakrdijaši koji u svakom trenutku nekoga nasmijavaju.

Živeći stalno pod opsadnim stanjem, djeca alkoholičara često ne nauče osnovne životne činjenice. Za početak, ona uopće nemaju predodžbu o "normalnom" obiteljskom životu i kako bi on trebao izgledati. Svoje viđenje obitelji temelje na televiziji i onome što vide u susjedstvu, a često odrastu s osjećajem da s njima nešto nije u redu, da im nešto fali, da su drugačiji od drugih.