Prije 3 godine gledala sam film Vječni sjaj nepobjedivog uma. Zauvijek ću pamtiti jednu scenu iz tog filma, koja mi je, bez pretjerivanja, promijenila život.
U toj sceni Jim Carrey u svađi svojoj djevojci dobaci da je toliko nesigurna da ima potrebu svidjeti se svima.
Ta rečenica me duboko uznemirila i proganjala danima.
Zbog nje, odjednom mi je postalo jasno ponašanje moje prijateljice iz srednje škole koja se odijevala i ponašala provokativno i imala potrebu zavesti svakog muškarca koji nam se približio.
Zbog te rečenice, postalo mi je jasno i moje vlastito ponašanje.
Ja možda nisam privlačila pozornost provokativnom odjećom i ponašanjem, ali sam radila istu stvar. Pogledavši u prošlost shvatila sam da sam razvila zaljubljenost prema svim svojim prijateljima i muškarcima koji bi se duže nalazili u mojoj blizini i da sam svakog muškarca u nekoj fazi našeg prijateljstva pokušala navesti da me poželi.
Nekad sam uspijevala, nekad nisam; s nekima od njih sam završila u dugogodišnjim vezama, s nekima nikada nisam imala namjeru ostvariti nikakvu vezu....pred njima sam glumatala, očijukala, koketirala samo da bih pobijedila....iz čistog gušta, potrebe za lovom i afirmacijom.
Teško sam prihvaćala poraze i pomisao na onih par muškaraca koje nisam niti malo zainteresirala, usprkos svim svojim naporima, još uvijek mi je teška.

Ne volim tu svoju osobinu.
Ne ulijeva povjerenje mojim partnerima. Zbog nje sam se znala osjećati površno i frivolno, ponekad i jeftino.
Sada je napokon pod kontrolom.
Već godinama sam u sretnoj vezi, već godinama se nisam zaljubila u nikoga drugog i nisam osjetila potrebu da koketiram i zavodim.
Bila je potrebna rečenica iz jednog filma, mjeseci samoanalize i propitivanja svojih osjećaja i misli, racionalizacije nesvjesnih impulsa i poriva....da bih se prestala tako ponašati.
Više me ne pogađa to što se ne sviđam svima. Učim se suprotstaviti ljudima, a ne samo im povlađivati da bih stekla njihove simpatije, učim voljeti sebe bezuvjetno, pa makar me nitko drugi ne volio.

Mnogo toga sam prošla u zadnjih par mjeseci, ali zavoljeti sebe mi nekako ide najteže. Jedna mudra žena mi je na ovome blogu ostavila komentar da je zavoljeti sebe jako teško osobama čiji temelji su uzdrmani.....ali nekako uspijevam.
Sada, kada znam da sam dugo bila u lošem obrascu ponašanja, da sam sadašnjošću i stalnim ponavljanjem jednog te istog ponašanja nastojala prebrisati i ispraviti prošlost, lakše mi je shvatiti da ništa neću postići ni ako sve muškarce na svijetu natjeram da se zaljube u mene.....nema povratka, neću na taj način zadobiti očevu ljubav niti ću utjecati na ono što se zbilo......niti ću tako išta više voljeti sebe.

Zoljeti sebe........ je nešto što moram naučiti sama.