Otišao je

09 travanj 2008

Dogodilo se. Umro je moj otac. Prije 10 dana sestra me nazvala da me obavijesti da je doživio i drugi moždani udar i da doktori ne daju mnogo nade u oporavak.
Sto puta sam mu poželjela smrt.
A kada sam čula da umire, vrisnula sam od bola.
Samo sam mislila: on umire, a nisam ga ni vidjela od zadnje svađe. Nisam se htjela pomiriti, a sada ga više nikada neću vidjeti.
Odmah smo krenuli na put, ali bilo je prekasno. Umro je i ostavio sva moja pitanja neodgovorenima.
Nešto u nama, neka jaka, praiskonska veza nas neraskidivo veže za naše roditelje i ma što nam uradili, u nama uvijek ima ljubavi za njih.
Sjedila sam pored lijesa i oprostila se s njim. Istog trena sam mu sve oprostila. Iako ću se cijeli život nositi s posljedicama onoga što mi je napravio, gledala sam njegovo mrtvo, umorno tijelo i nisam više mogla biti ljuta na njega.
Nisam mogla više ni biti tužna jer smo se rastali za Božić u svađi. Svi moji Božići i Uskrsi su ionako prošli u suzama i svađi. Znam da se i nismo mogli pomiriti. Da smo se i pomirili, za dva dana bismo se opet posvađali i sve bi bilo isto.
Nisam mogla ni željeti da je još živ i tješiti se da bi se možda promijenio, jer sam znala da ne bi. Sve se dogodilo jedino kako se moglo dogoditi i nikakvi klišei mi nisu mogli pružiti utjehu.
Sjedila sam i pokušavala misliti samo na lijepe stvari. Na dobre osobine koje je imao, na njegov smisao za humor koji sam i sama naslijedila, na sretne dane djetinjstva kada je manje pio i kada se satima igrao sa mnom i pričao mi uvijek iste, izmišljene priče.
Bila sam iskreno tužna, ali iskreno, bilo mi je i lakše jer ga više nema. Postao je preveliki teret za moju jadnu majku, za moje sestre koje žive u istom mjestu, za moga brata koji ima i svojih problema.
Na kraju, što mi ostaje?
Kao i prije njegove smrti: žaljenje za nekom drugačijom prošlošću koja se ne može ostvariti. Sažaljenje prema njemu, jer je mogao biti puno bolja osoba i mogao je za sobom ostaviti puno normalnije i sretnije osobe.
Kriza identiteta.
Što sam ja sada bez njega? Dijete alkoholičara bez roditelja alkoholičara. Problem bez uzroka i bez rješenja.

<< Arhiva >>

0